text.skipToContent text.skipToNavigation
background-image

Dagmar von Topcic, Zlatko (eBook)

  • Erscheinungsdatum: 11.08.2015
  • Verlag: DOO Media Art Content
eBook (ePUB)
8,57 €
inkl. gesetzl. MwSt.
Sofort per Download lieferbar

Online verfügbar

Dagmar

Dr. Oskar Feraget salje Havelu svoj roman 'Zavrsna rijec' na citanje. Nakon Havelove smrti, autor nastavlja intezivnu e-mail prepisku s Havelovom drugom suprugom, poznatom glumicom Dagmar Veskrnovom Havlovom i ta 'veza' vremenom dobija nove dimenzije koje zavrsavaju iznena ujucim obratom u finalu romana. Ovaj epistolarni roman obiluje uzbudljivim sekvencama, a u mistifikacijama, dokumentarnim i pseudodokumentarnim postupcima i persiflazama sadrzana je njegova temeljna stilska vrijednost. Knjiga je objavljena na bosanskom jeziku, a razumeju je oni kojima je maternji hrvatski ili srpski.

Produktinformationen

    Format: ePUB
    Kopierschutz: none
    Seitenzahl: 70
    Erscheinungsdatum: 11.08.2015
    ISBN: 9788663970281
    Verlag: DOO Media Art Content
    Größe: 989 kBytes
Weiterlesen weniger lesen

Dagmar

Nikada necu shvatiti svijet naglih promjena. Uvijek me zaskoce i docekaju nespremnog. Moj neelasticni duh dolazio je do izrazaja uvijek kada bi trebalo dokazivati ociglednosti ili se prilagoditi novoj situaciji. Gotovo namjerno sam kaskao za doga ajima: sjedio uvijek u istoj stolici; melanholiju smatrao otmjenom; prezirao pompeznu silu; bolecivost svrstavao me u vrline; njegovao dopadljivu sliku o Bogu; smrt dozivljavao kao opci doga aj. Ne trazim izgovore niti se vajkam, ali u paklu zaista ne postoji bijes kakav posjeduje rat.

Svijet je grubo mjesto. Nisam ni slutio sta me ceka. Zato sam morao naprecac mijenjati navike.

Bila je vec cetvrta godina rata koji je, tradicionalno, poceo pokazivati prve znakove slabosti. Posustajao je i granate su padale na grad nevoljko i sa sve manje nacionalnog zanosa i entuzijazma, lijene i razlivene kao Dalijevi satovi. Covjek je, konacno, mirne savjesti mogao nakratko napustiti kotlinu bez rizika da se predomisli ili pokaje.

Godila mi je pozicija prosvijecenog pravednika. Nosio sam je s dostojanstvenom gorcinom pred kojom su glave skruseno spustali i kacuni i visibabe, i pravi i krivi. Nekako sam se ipak ugurao u ekipu koju je Havel 1 pozvao u Prag 2 . Moje ambicije nisu isle ukorak sa stvaralackim porivom, iako bi to iz mojih pisama bilo tesko zakljuciti. Ali, kada jednom iskoracite, nesto vas tjera da to ponavljate.

Zlatna Praha. Vltava. Hradcani. Maestro je u offu improvizirao na klaviru trazeci evergrine iz sezdesetih. Nedzad 3 i ja ustuknemo, bez hrabrosti da gledamo taj dvorski raskos zlata i kristala, i na stolovima - gladne oci! - srebrne ovale sa satobrijanima, punjenim patkama, knedlama od avokada, salatama od palmine srcike, pastama i lazanjama s plodovima mora i vinima iz berbi prvih mrazeva.

Nedzad iz unutrasnjeg dzepa sakoa pomno izvadi jednu cigaretu, pomirise je i lizne, uzivajuci u svim njenim blagodetima.

Havel nam pri e s casom bijelog vina i ponudi nas marlborom, a Nedzad, zatecen, uzvrati s drinom . Nije mu davao manje. Nije mu ostao duzan. Havel znatizeljno uze cigaretu i povuce dim, jedan od onih ekoloskih , do peta, ne izbacujuci ni dasak.

- Gle, dobra! - rece. - Ugrize covjeka za srce.

- Da sam mogao sanjati da cu Vas upoznati, rado bih Vam ponio jedno paklo sarajevske drine upakovano u kunzdruk bibliofilskog izdanja Tihog Dona - rekoh.

- Zanimljivo? - rece Havel 4 .

- Kada sam juce iz opkoljenog Sarajeva dosao u Prag, najvise me je opekla slika raskosi jedne trafike pune novina i finih cigareta - rekoh. - Osim toga, necete vjerovati da se sarajevska djeca boje... narandzi.

- Narandzi? - upita Havel zacu eno pa sam morao dvaput ponoviti.

- Narandzi, narandzi! Kada je pocetkom ove godine odnekud dosla milosrdna isporuka narandzi, nasa djeca su se preplasila njihove opasne vatrene boje...

- To je strasno! - rece Havel.

- Cigareta je, srecom, uvijek bilo! - rece Nedzad, kao da situaciju zeli uciniti unekoliko dostojanstvenijom.

- Govorim Nedzadu da bi morao smanjiti barem za dvije kutije dnevno pa svesti tu opaku nevolju na jedno, razumno paklo... Ode covjeku zivot! - uzvratim mu prijekor.

- Ne mora se jesti, ali pusiti... eeee, pusiti se mora - rece Nedzad. - Uostalom, kako cu pisati ako nema dima?

- Da, knjizevne slike su uvijek jasnije sa malo dima - rece Havel. - Iako... Bilo bi lijepo tri kutije dnevno svesti na jedno paklo. Zacijelo pretjerujemo!

- To bi za obojicu

Weiterlesen weniger lesen

Kundenbewertungen